POEZIJA

"Čitajte moj Šapat iz Vječnosti - ja ću vam vječno govoriti kroz njega."                                                                                                                               - Paramhansa Yogananda    
                                    

Mnogi Yoganandu znaju kao velikog duhovnog Učitelja svijeta, ali manje kao velikog pjesnika i kompozitora.Yoganandine pjesme su jednostavne i lijepe. Njihova čarobna melodika ponekad čeznutljiva, ponekad sjetna, teče lagano, žuboreći fraze koje se logično nastavljaju, isprepličući se s varijacijama vedrine. Sve odiše suptilnom lakoćom i buđenjem. Njegove pjesme možete lako naučiti pjevušiti, ali samo ćete ih pročišćena srca stvarno pjevati i prenijeti drugima njihovu duboku poruku. Našem planetu ljepota je jedini zalog istine i jedini izlaz. Bez nje svako biće pati u mizeriji odvojenosti od Boga, od drugih i od samog sebe. Zar je takav život ispunjen bolom i beznađem vrijedan življenja? Što ćemo učiniti bez iskonske strasti i bez ushićenja, i kako ćemo naći put do Vrhovne Radosti? Kao veliki lučonoša sve što je ikada stvorio bilo je upućeno ljepoti i predanosti. To nas je htio naučiti na našem putu, da nas vodi upornost i dostojanstvo, da nas čini snaga i suosjećanje, da izgaramo u Bogu i za Boga, i da nikada ne odustajemo. 

Šapat iz vječnosti

Vječni glas nježno mi reče: "Kroz tvoj stoljetni drijemež ja sam šaputao,

Probudi se! Napustio si svoj san i zato ti sada kažem: Probudi svoju braću!

Radi sa mnom kako bi svi ljudi čuli moju riječ."

"Raširit ću Tvoju poruku" obećah. " A kad napustim svoje zemaljsko obličje, posudit ću Tvoj sveprisutni glas da žuborim u svakom prijemčivom srcu: " Oh, poslušaj Njegove pjesme, tako utješne za dušu!"

Moja bezbrojna braćo! Čekat ću na sve vas.

Dok vi polako putujete u naizgled beskrajnoj procesiji prema

blaženom cilju Samospoznaje, kroz Šapat iz Vječnosti nježno ću govoriti:

"Probudite se! Slijedeći Njegov glas koji nas uvijek doziva, 

vratimo se zajedno Domu."

  ***            
                               

 Vizija Krista i Krishne

Gledao sam veliku plavu dolinu opasanu planinama koja se poput

dragulja svjetlucala. Oko opalnih vrhunaca iskrile su magle lutalice.

Rijeka tišine tekla je dijamantno bistra.

I ondje ugledah, izlazeći iz dubina planinskih, Isusa i Krishnu kako

hodaju jedan uz drugoga - Krista koji se molio na rijeci Jordan, i Krist-nu

koji je svirao flautu na rijeci Yamuni.

Krstiše me u blistavim vodama; moja se duša topila u nedokučivim bezdanima.

Sve počeše emitirati astralne plamenove. Moje tijelo, likovi Krista i Krishne,

brda koja su se prelijevala u duginim bojama, rumena rijeka, i daleko ognjeno

nebo postaše plešuće vatre, dok su atomi ognja uzlijetali. Napokon, ništa

ne preostaše osim nježne svjetlosti u kojoj je čitava kreacija lepršala.

O Duše, u svom srcu neprekidno sam se klanjao Tebi - Vječnoj Svjetlosti

u koju se svi oblici stapaju.

***

  Misao za Božić

Pod Božićno drvo civilizacije, s mnogobrojnim granama, daj da stavimo neprolazne darove dobronamjernosti, duhovnog služenja i bezuvjetne ljubavi prema svima. To su pokloni koje Krist želi primiti.

***

Nebeski slavuj

Kao nebeski slavuj slijetao sam na drveće mnogih inkarnacija.
U vrtove stoljeća izlijevao sam svoje molitve, pokrećući usnule
da se probude u Tebi.
Ja putujem iz jedne odaje srca u drugu, održavajući recitale
Tvojih blaženih pjesama.
Uvijek ću se iznova vraćati na Zemlju.Čeznem da privučem
zalutale ptice, da ih naučim Tvoje svete napjeve i da letim
s njima k Tvojim nebesima vječne slobode.

***

Samadhi 

Nestalo je zavjese svjetla i tame, 
Uzdigla se sva izmaglica tuge, 
Odjedrile su sve prolazne radosti, 
Isčeznule su sve nejasne iluzije osjećaja. 
Ljubav, mržnja, zdravlje, bolest, život i smrt: 
Ove lažne sjenke propale su u zakon dualnosti, 
Valovi smijeha, sarkazma, vrtlozi melankonije, 
Stapaju se u beskrajnom moru blaženstva. 
Vihor maye je stišan. 
Magičnim štapićem duboke intuicije. 
Kozmos, zaboravljeni san, podsvjesno skriven. 
Spreman je da prodre u moju novo-probuđenu Božansku memoriju, 
Živim bez kozmičke sjene, 
Ali ona nije lišena mene; 
Kao što more postoji bez valova, 
No, oni ne žive bez mora. 
Snovi, sanjarenje, stanje dubokog turia sna, 
Sadašnjost, prošlost, budućnost, ne postoje više za mene, 
Sveprisutan sam, svestrujeći ja, svagdje, 
Planete, zvijezde, zvjezdana prašina, zemlja, 
Vulkanske eksplozije, kataklizme strašnog suda, 
Peć stvaranja topi, 
Ledenjake šutećih x-zraka, izgara plima elektrona, 
Misli svih ljudi, prošlih, sadašnjih, budućih, 
Svaku vlat travke, mene, čovječanstvo, 
Svaki djelić kozmičke prašine, 
Ljutnju, pohlepu, dobro, zlo, izbavljenje, strast, 
Progutao sam i transformirao sve, 
U beskrajni ocean vlastitog bića. 
Tinjajuća radost, često zahuktavana meditacijom 
Zasljepljujući moje oči pune suza, 
Prsnula je u beskrajni plamen blaženstva, 
Potrošivši moje suze, moj oblik, sve moje, 
Ti si ja, ja sam Ti; 
Znanje, znalac, znanost kao jedno! 
Potpuno smireni osjećaj, vječno, živućeg, uvijek novog mira, 
Pun užitka – s onu stranu zamišljenog iščekivanja, 
Blaženi samadhi! 
Ni stanje nesvjesnosti, 
Niti mentalnog kloroforma bez volje povratka, 
Samadhi koji širi moje kraljevstvo svijesti, 
Izvan granica smrtne forme, 
Do dalekih granica vječnosti, 
Gdje ja, kozmički ocean, 
Gledam kako maleni ego pluta u meni. 
Vrabac, svako zrno pijeska, neće pasti bez moje moći. 
Sav prostor pluta poput sante leda u mom mentalnom moru. 
Ja, kolosalni sadržavatelj, od svih stvari sačinjen. 
Dubljom, dužom, žudnom, Guru datom meditacijom, 
Dolazi ovaj Božanstveni samadhi. 
Živahno žuborenje atoma, 
Tamna zemlja, planine, doline, gle! Rastaljena tekućina 
Tekućeg mora mijenja se u izmaglicu, 
OM struji iznad magle, čudesno otvarajući njene velove, 
Ocean stoji otkriven, sjajeći elektronima, 
Dok u posljednjem zvuku kozmičkog bubnja, 
Nestaju najveća svjetla u vječnoj zraci 
Sveprožimajućeg blaženstva. 
Iz radosti stižem, za radost živim, stapam se u svetoj radosti. 
Ocean uma, ispijam sve valove stvaranja, 
Četiri vela čvrstine, tekućine, izmaglice, svjetla, 
Svjetla pravde. 
Ja koji sam u svemu, ulazim u više Ja, 
Zauvijek nestaju nepostojane titrave sjene 
Smrtnih uspomena. 
Savršeno čisto je moje mentalno nebo – ispod, ispred, 
I visoko iznad. 
Vječnost i ja, jedna sjedinjena zraka, 
Majušni mjehurić smijeha, ja, 
Postao sam ocean radosti. 

***

Nađeni Bog

Ne traži Boga mišlju, u praznini
u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi.

Uza te Bog je, uvijek u blizini
u stvarima oko tebe, u zvuku i muku.

Bog ti je uvijek najbliži od svega
diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba.
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne.

Ne pružaj misao u praznu daljinu.
Uza te Bog je, otvori sva čula:
Na tebe svjetlost ljetnog neba pljušti.
Bog oko tebe sja, treperi, miriše i šušti.

                                     ( A.B. Šimić ) 

***
  

BOG! BOG! BOG!

Iz dubokog sna,

Dok se penjem spiralnim stubama budnosti,

Šapućem:

Bog! Bog! Bog!

Ti si hrana, i kad prekinem post

Noćnih odvojenosti od Tebe,

Kušam Tebe, i mentalno govorim:

Bog! Bog! Bog!

Gdjegod idem, iskra mog uma

Uvijek je usmjerena na Tebe;

I u bučnoj bitci aktivnosti, moj tihi poklik je uvijek:

Bog! Bog! Bog!

Kada neobuzdane oluje iskušenja vrište

I zabrinutosti zaurlaju,

Nadvikujem njihove buke, glasno pjevajući:

Bog! Bog! Bog!

Kada moj um isplete snove

S nitima memorije,

Na tom čarobnom platnu, ja ukrašavam:

Bog! Bog! Bog!

Svaku noć, za vrijeme dubokog sna,

Moj mir sniva i zove: Radost! Radost! Radost!

A moja radost se javlja pjevajući i uvijek:

Bog! Bog! Bog!

Kada šećem, jedem, radim, snivam, spavam,

Služim, meditiram, pjevam, božansko volim,

Moja duša bez prestanka pjevuši nečujno:

Bog! Bog! Bog!

***

Kad sam samo san

Swami Yogananda

Dolazim ti reći sve o njemu

I kako ga obuhvatiti u svoja njedra,

I o poslušnosti koju donosi Njegova milost.

Vi koji ste me zamolili

Da vas vodim do prisutnosti mog Voljenog –

Upozoravam vas kroz moj tiho govoreći um,

Ili vam govorim kroz nježni pogled pun značenja

Ili vam šapućem kroz moju ljubav

Ili vas glasno odvraćam kad odlutate od Njega.

Ali kad postanem sjećanje,

Ili mentalna slika,

Ili tihi glas koji govori

Kada zemaljski zov ne bude otkrio niti jedno

Moje boravište u nedokučivom prostoru,

Kada niti površna zamolba ili ozbiljna gromoglasna zapovijed

Ne bude mogla izvući iz mene odgovor –

Smiješit ću se u tvom umu kad si u pravu,

A kad si u krivu plakat ću kroz moje oči,

Nejasno buljeći u tebe u mraku,

I plakati, možda, kroz tvoje oči;

I ja ću ti šaputati kroz tvoju savjest,

I ja ću donositi odluke s tobom kroz tvoj razum,

I voljet ću sve kroz tvoju ljubav.

Kad više ne budeš mogao govoriti sa mnom,

Čitaj moju knjigu «Šapat iz Vječnosti»;

Vječno kroz nju ja ću ti govoriti.

Ne znajući ja ću hodati pored tebe

I voditi te s nevidljivim rukama.

I čim spoznaš mog Voljenog

I čuješ Njegov glas u tišini,

Znat ćeš me ponovo mnogo opipljivije

No što si me znao na ovom zemaljskom planu.

I kad sam, pak, samo san za tebe

Doći ću da te podsjetim da si i ti

Ništa drugo nego san mojeg Voljenog Nebeskog,

I kad budeš spoznao da si i ti san, kao što ja sad znam,

Bit ćemo uvijek probuđeni u Njemu.

* * *

                                           

Pravedna bitka

Nisam nikad razumio

Zašto je čineći dobro

Krist bio razapet.

Dajući ljubav, nailazio je na podmuklu mržnju,

Dajući život, ah, smrt bi njegova sudba.

Nikad nisam sanjao da bi čineći dobro

Mogao biti razapet!

Nikome nije bio neprijatelj

Ali si nije mogao pomoći

Ako su neki mislili

Da moraju biti njegovi neprijatelji.

Neki umiru za slavu,

Neki za požudu,

Neki umiru za zlatni prah

Ali svi moraju umrijeti.

Zašto onda ne umrijeti kao što je Isus umro –

Umrijeti, oh, i više nikad ne umirati!

Kako bi izliječio mračnu mržnju s veličanstvenom zlatnom ljubavi

Umro je da živi ponovo.

Mrziti one koji nas mrze,

Voljeti one koje nas vole

Je uobičajen način kako smrtnici žive.

Ali voljeti one koji nas ne vole

Je ideal kojeg treba tražiti.

Oni koji su mrzili,

Umrli su bezvrijedno.

Isus je umro za ljubav;

Poradi ovoga, u svetištima ljudskih srca

On živi vječno.

Starija braća koja njeguju ljubav

Od Božanske Majke odozgora

Surađuju s ljubavlju

S osvetoljubivom mlađom braćom zalutalom u grijehu

Koji traže grijeh tamo gdje ga nema.

Surađuju s ljubavlju,

Ali se bore pravednom bitkom –

S ljubavlju u srcu

Uništavajući njihov grijeh.

Ali ti moraš usavršiti ljubav pošteno

Kako bi se mogao pravedno boriti.

Bori se za Istinu

Bori se za ljubav –

Ne zbog pobjede,

Niti da posramiš druge,

Već da pokažeš

Da istina mora vladati

Unatoč svemu.